Mirni Podstanar

To nije bio neki izuzetan život To mirno i samo neprimjetno biće Tu živjelo je bez poroka i bez strasti I blagdanima odbijalo piće U namještenoj sobi nekog lažnog stila I prilično staroj, ali bez svog lica Tu živio je pusto, živio je tiho Između zimskog cvijeća i Kirilovih skica U urednosti takvoj nezapažen je sasvim Bez tragova on živi i rijetko noću čita On dušu svoju krije sred beznačajnih stvari Lupao nikad nije vratima od lifta I kako to da shvatim? Završio je sjajno, sjajno, sjajno, sjajno U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi Od koga, makar zašto ustrijeljen je u noći Po svom životu zadnji A po smrti prvi, prvi, prvi, prvi Kao da je vječno varao u igri Trijumfalno sasvim završio put Zar je u njemu bilo toliko života Da je zaslužio tako slavnu, slavnu, slavnu, slavnu smrt Ali svatko u svojem jadu Svom zatvorenom gradu Svoj mali život lovi I ne vidi te stvari O kruhu svom se stara A ostali su za njeg tek prolazeći vjetar I mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari